četvrtak, 27.07.2006.
Bahati žabac
Bio je punašan mali klinac.Kuća do moje.Vrata do vrata.dok bi mu se drugi rugali mene uopće nije diralo kako on izgleda.Tko zna,kada danas razmišljam o tome-možda ga je upravo to smetalo..kod ostalih je znao na čemu je,znao je kako će se ponašati prema njemu i čime će koga moći podmititi-potkupiti..a ja sam prema njemu bila drugačija od svih njih ponašala sam se prijateljski…nikada nisam pomislila da bi ga to moglo zasmetati,da bi mogao pomisliti da mu se rugam..ali je,ne znam da li je sam došao do tog de-bil-nog zaključka ili su mu ostali pomogli u tome…
Vidjela sam da se promjenio..nešto mi je u njegovu stavu to govorilo…nikada nisam shvatila zašto ga je privukla ta (neću blagim riječima) gamad-stoka,bili su stariji od nas,a ponašali se puno mlađe i uživali u maltretiranju-ne mogu ni na koji način reći da sam gajila ikakve simpatije prema njima..on je sve češće vrijeme provodio u njihovu društvu,to je bila njegova odluka i nisam imala ništa protiv nje,čak sam pomislila da se će se možda uz njih uspjeti riješiti kompleksa..Kako sam bila glupa..samo su ga željeli iskoristiti da napakoste meni-i uspjeli su-nije bitno što su napravili-nije bitno što su od njega saznali-Bitno je to da me on razočarao-u onom trenutku bio je uz njih-vidio mu se ponos na licu-bio je uvjeren da sam se družila s njim iz sažaljenja-to je i rekao…a oni stajali su iza njega s posprdin smješcima na licima…u tom trenutku je njihov (kako su ga oni nazivali) «Vođa» prišao mi i pružio ruku-nikada nisam mogla shvatiti zašto se on družio s njima..bio je drugačija..ali ljudi imaju više maski..to je bila jedna od njegovih-znao je glumiti dobricu-iz ne znam kojeg razloga prihvatila sam njegovu ruku-i tada mi je rekao zašto su ovo napravili-jednom su ih ulovili u nekoj gluposti,a netko je rekao da sam ih ja cinkala,nažalost nisam,ja sam za vrijeme toga bila na sasvim drugoj strani kvarta i uopće nisam znala što se događala-tamo dolje…ali sam ipak ostala glavni i dežurni krivac…kada mi je to rekao gurno me natrag na tlo..imala sam sange da se ustanem-valjda-ali njegove su me riječi potakle na razmišljanje…
Moj «prijatelj» je praktički isti scenarij ponovio još jednom..i taj put je kao i onaj 1. za nagradu dobio tko zna koliko krafni-i naravno-preprepre…najeo se…
I kao i prvi put nakon toga su ga otkantali….nikada mi se nije ispričao..ne zamjeram mu ništa..to je bila njegova odluka..i iako me boli to što je učinio..nisam ljuta na njega..samo razočara i toplo se nadam da ga je nakon oba prežderavanja neizmjerno jako bolio želudac-
Vidjela sam ga nakon jednog od tih prežderavanja-izgledao je napuhao,ponosno,bahato-podsjećao je licem i hodom na žabca-znam da to nije lijepo do mene..ali to je ništa naspram onoga što su oni napravili meni..iako svaki grijeh je grijeh..i ne vjerujem u podjelu na male i velike…kad počiniš grijeh sagriješio si..ali i to je ljudski..
srijeda, 26.07.2006.
Razbijači snova
Bio je moja prva ljubav,moj prvi pogled na svijet.
Zbog njega sam vjerovala u vile,ponašala se djetinjasto i uvijek bila sretna.
Zbog njega sam letjela;zbog njega sam željela letjeti.
Bio mi je sve.svakog dana bih ga čekala,nitko nije znao da se s njim potajno nalazim,zajedno smo prošli sve.bio mi je utjeha,vjera,nada.razumjela sam ga,a i on je razumio mene.
Uvijek mi ga je bilo zanimljivo gledati,voljela sam njegove pustolovine i avanture.vjerovala sam u sve što je vjerovao i on.on je za mene bio višnja sila.on je razlog iz kojeg sam zavoljela mjesec i zvijezde,zajedno smo ih obilazili,pomagali smo životinjama i voljeli ih više od ljudi. Rekli su mi da sam djetinjasta,nisam ih slušala,a onda..onda su mi počeli ubijati snove,zabranjivati da se viđamo..zatim ga više jednoga dana jednostavno nije bilo..nije više došao..nigdje ga nisam mogla naći..bila sam na svim našim mjestima..nije ga bilo..nije mi ostalo ništa..samo uspomene.
Tek nedavno sam saznala što se dogodilo.oni su ga sakrili od mene..uzeli su mi ga..nisu se nikada pitali kako ću se ja osjećati zbog toga..nije ih bilo briga što sam ga voljela..
samo bih njemu rekla sve.samo on će znati sve.samo jedna osoba.samo jedan djecak.onaj koji će zauvijek ostati djecak.Mama mi je priznala da je ona bacila moju Petar Pan kazetu..mislila je da je samo uništila crtić,ali uopće nije shvatila da je time uništila i povrijedila jedan velik dio mene..otrgnula mi iz ruku sve moje snove..uzela ih i bacila bez pitanja..a meni je taj djecak toliko značio…razbila mi je sve snove…kako nakon nečeg takvog vjerovati odraslima..????
utorak, 25.07.2006.
Biti čovjek ili stoka
uvijek sam bila protiv nasilja, protiv tučnjave i sličnih sr-a-nja. Nikada mi nije bio problem zakačit se s nekim tko je želio ili krenuo nekoga prebit,ali se nikada nisam tukla,,ali bih pronašla način da tu osobu zaustavim,a kad ne bi uspjela počela bi se svađati i onda bi ja nadrapala-uvijek je bilo tako-želiš nekome pomoći i samo zapadneš u nevolje,ali imala bi i ja sreće-npr. Još dok smo bili u vrtiću uvijek nas je bilo ono troje koji smo bili kao vođe,bili smo onako,svi su nas voljeli-nisam kužila zašto,ali sad mogu shvatiti,sad shvaćam što to znači nekome u životu..kada bi netko iz starije grupe išao tući nekoga mlađeg od sebe (i ako taj netko mlađi nije bio mali umišljeni snob) a ti si mu išao pomoći-obranio ga-on je u tebi vidio prijatelja i znao je da će mu sad ostali dati mira..osjećao se kao da ima povlašteni položaj..voljeli smo druge vidjeti sretne-već smo tad nas par bili drugačiji od drugih-iako nas je u grupi bilo mnogo i svi smo bili posebni na svoj način,a opet što se ravnopravnosti tiče svi jednaki mi smo se isticali,tete su nas obožavale,ali smo ipak znali završiti u gadnoj kazni,ako bi netko uzeo od nekoga nešto što mu ne pripada znali smo to riješiti ako je bilo potrebno i čupanje-ali nikada nismo mi započinjali…u školi je već bila druga stvar..zadržali smo staru naviku..ali i znali jače nadrapat..bilo je onih kojima to nije pasalo-a pošto se mi ne tučemo mi smo kućama dolazili-kao npr. Ja sa skoro slomljenom nogom i sl.
najbolje je kada nekome pomogneš,spsiš njegov nos-a on ti kaže da bi on to sam riješio i da se nemaš pravo petljat u njegove stvari,a lik leži na ulici ovaj ga mlati,a ostala se stoka oko njega kladi koliko će još izdržat i tko će pobijedit,te koliko će mu trebati da ustane..
zbog takvih se osjećaš kao kuga i pitaš se zašto uopće želiš nekome pomoći-ali kako gledati nekoga tko doslovno izgovara/pokušava izgovoriti upomoć ili pomozite mi,a kad to učiniš izvrijeđa te i glumi facu..shvaćam da svatko ima ponos..ali ne i pravo da omalovažava nekoga
i ja mogu bit' stoka i gledat kako nekog prebijaju na mrtvo ime..ali ne želim..čovjek sam..i to je moja prva i posljednja..to mi je sve…ali, tko zna,možda bi mi bio bolje kao i ostatku svijeta..kao stoci???da me čisto boli briga za sve-samo brinem za sebe…???
